Struktura i svojstva grafita
Grafit je jedna od najpoznatijih alotropskih modifikacija ugljika. Sastoji se od slojeva planarno raspoređenih šesterokutnih prstenova. Ovi slojevi su međusobno povezani slabim van der Waalsovim silama, što im daje mogućnost klizanja jedan po drugom. Grafit ima izuzetno visoku električnu i toplinsku provodljivost, zbog čega se često koristi u industriji. Međutim, to ne znači da je grafit topljiv u vodi.
Nesolubilnost grafita u vodi
Grafit je jedan od najnepolarnijih materijala, što znači da ima vrlo malu afinitet prema polarnim tvarima poput vode. Polarnost molekula vode proizlazi iz asimetrične raspodjele njenih elektrona, dok grafit ima izuzetno simetričnu strukturu. Zbog ove razlike u polaritetu, grafit se ne otapa u vodi.
Interakcija grafita i vode
Iako grafit nije topljiv u vodi, može doći do interakcije između ova dva materijala. Kada grafit dođe u dodir s vodom, dolazi do površinske adsorpcije vode na površini grafita. Ova adsorpcija je rezultat van der Waalsovih sila između molekula vode i slojeva grafita. Međutim, ova interakcija ne mijenja samu strukturu grafita niti dovodi do njegovog otapanja u vodi.
Ostale primjene grafita
Grafit se koristi u raznim industrijama zbog svojih izuzetnih svojstava. Najpoznatija primjena grafita je u proizvodnji olovaka, gdje se koristi za izradu olovne jezgre. Također se koristi u proizvodnji elektroda za baterije, kao mazivo u industriji, u proizvodnji termalnih materijala i u elektronici. Iako grafit nije topljiv u vodi, njegova primjena u raznim industrijama je izuzetno važna.
