Stari zavjet
Stari zavjet je prva i najstarija dio Biblije. Njegovo nastajanje seže unatrag u drevnu povijest Izraela.
Prema tradiciji, prvi pisani dijelovi Stari zavjeta potječu iz 13. stoljeća prije Krista, no mnogi znanstvenici smatraju da su nastali i prije toga.
Stari zavjet je zbirka različitih knjiga koje su nastajale tijekom stoljeća, a konačno su kanonizirane u 2. stoljeću prije Krista.
Novi zavjet
Novi zavjet je drugi dio Biblije i govori o životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Njegovo nastajanje datira u 1. stoljeću nove ere.
Prvi spisi Novog zavjeta su pisma apostola Pavla, koja su nastala između 50. i 60. godine nove ere. Nakon toga su napisani evanđelja koja opisuju Isusovu propovijed i djelovanje.
Posljednje knjige Novog zavjeta su Otkrivenje, koje je nastalo oko 90. godine nove ere.
Formiranje Biblije
Formiranje Biblije kao cjeline je proces koji se protezao kroz mnoge stoljeća.
Kanonizacija je bila dugotrajan proces u kojem se odlučivalo koje knjige će biti uključene u Bibliju.
Prvi popis kanonskih knjiga je sastavljen u 4. stoljeću na sinodi u Rimu, a kasnije je konačni oblik Biblije određen na sinodima u Hiponi i Kartagi u 4. i 5. stoljeću.
Danas Biblija sadrži 66 knjiga, od kojih 39 pripada Starom zavjetu, a 27 Novom zavjetu.
