Definicija epike
Epika je književni žanr koji se bavi pripovijedanjem velikih i herojskih događaja. Izvedena iz grčke riječi ‘epos’, što znači pjesma ili priča, epika obuhvaća epske pjesme, romane, mitove i legende.
Karakteristike epike
Epika se odlikuje pripovjedačkim stilom i opisnim jezikom koji koristi detaljne opise likova, radnje i okruženja. Ova vrsta književnosti često ima široki geografski i vremenski okvir te se bavi temama kao što su ratovi, heroji, putovanja i mitologija.
Povijest epike
Epika ima dugu povijest koja seže unatrag tisućama godina. Najpoznatiji primjeri epske književnosti su Homerove pjesme ‘Ilijada’ i ‘Odiseja’, koje su napisane u antičkoj Grčkoj. Epika se razvila i u drugim kulturama, poput indijske Mahabharate i Ramayane te nordijske Ede.
Razlike između epike i drugih žanrova
Epika se razlikuje od drugih književnih žanrova, poput drame i lirike. Dok drama obuhvaća dijaloge i izvedbu na pozornici, a lirika se fokusira na izražavanje emocija i subjektivnih doživljaja, epika se fokusira na pripovijedanje priče.
Primjeri epika
Uz Homerove pjesme, tu su i drugi poznati primjeri epike. ‘Božanstvena komedija’ Dantea Alighierija, ‘Rat i mir’ Lava Tolstoja, ‘Gospodar prstenova’ J.R.R. Tolkiena i ‘Igra prijestolja’ Georgea R.R. Martina samo su neki od primjera epske književnosti koja je ostavila dubok trag u svjetskoj književnosti.
