Povijest i otkriće
Kisik je kemijski element koji se nalazi u periodnom sustavu pod simbolom O i atomskim brojem 8. Ovaj element je jedan od najčešćih elemenata na Zemlji i čini oko 21% atmosfere. Kisik je otkrio švedski kemičar Carl Wilhelm Scheele 1772. godine, dok je neovisno otkriće napravio i engleski kemičar Joseph Priestley iste godine. Otkriće kisika predstavljalo je veliki korak naprijed u razumijevanju kemijskih procesa i važnosti ovog elementa za život na Zemlji.
Svojstva kisika
Kisik je bezbojan, bezmirisan i bezokusan plin koji je malo teži od zraka. On je vrlo reaktivan element i lako se kombinira s drugim elementima. Kisik je ključan za održavanje života jer je neophodan za proces disanja i sagorijevanje hrane u organizmima. Također, kisik je prisutan u mnogim kemijskim spojevima, uključujući vodu i veliki broj organskih tvari.
Primjene kisika
Kisik ima široku primjenu u različitim područjima. U medicini se koristi za liječenje pacijenata s disajnim poteškoćama, kao i za poticanje regeneracije tkiva i ubrzavanje zacjeljivanja rana. U industriji se kisik koristi za poboljšanje procesa izgaranja, kao i za proizvodnju stakla, čelika i drugih materijala. Također, kisik se koristi u raketnoj tehnologiji za podršku izgaranju goriva. U kozmetičkoj industriji, kisik se koristi u tretmanima ljepote kako bi se poboljšao ten i tekstura kože.
Zanimljivosti o kisiku
Kisik je drugi najčešći element u Zemljinoj kori, odmah iza silicija. Njegova prisutnost u atmosferi omogućuje život na Zemlji, ali istovremeno je i vrlo reaktivan. Kisik se može nalaziti u različitim alotropskim oblicima, uključujući ozon, koji ima karakterističan miris i koristi se kao sredstvo za dezinfekciju. Tijekom fotosinteze, biljke proizvode kisik kao nusprodukt, dok ga životinje koriste za disanje. Bez kisika, život kakav poznajemo ne bi bio moguć.