Povijest URL-a
URL ili Uniform Resource Locator je standardizirani način za adresiranje i lociranje resursa na internetu. Koncept URL-a razvijen je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća i postao je temeljni dio web infrastrukture.
Struktura URL-a
URL se sastoji od nekoliko dijelova koji pružaju informacije o tome gdje se resurs nalazi i kako doći do njega. Najčešći dijelovi URL-a uključuju protokol, domenu, putanju i eventualne dodatne parametre.
Protokoli u URL-u
Protokol je prva komponenta URL-a i određuje kako će se resurs preuzeti. Najpoznatiji protokoli su HTTP i HTTPS koji se koriste za prijenos web stranica. Ostali uobičajeni protokoli uključuju FTP za prijenos datoteka, SMTP za slanje e-pošte i many drugi.
Domena u URL-u
Domena je drugi dio URL-a i predstavlja ime web stranice ili servisa na internetu. Domena se sastoji od naziva i domenske ekstenzije. Primjerice, u URL-u ‘https://www.wikipedia.org’, ‘wikipedia’ je naziv domene, a ‘org’ je domenska ekstenzija.
Putanja u URL-u
Putanja je treći dio URL-a i specificira točnu lokaciju resursa na web poslužitelju. Putanja može sadržavati direktorije, datoteke i dodatne parametre koji se koriste za pristup resursima.
Parametri u URL-u
Parametri su dodatne informacije koje se mogu koristiti za pristup resursima ili prilagodbu prikaza. Oni se često pojavljuju nakon znaka ‘?’ u URL-u i sastoje se od ključ-vrijednost parova. Primjerice, u URL-u ‘https://www.example.com/search?q=url’, ‘q’ je ključ, a ‘url’ je vrijednost.
Koristi URL-a
URL je ključni element web preglednika i omogućuje korisnicima pristupanje i pregledavanje web stranica. Također se koristi u raznim aplikacijama i servisima za preuzimanje datoteka, slanje e-pošte, pristupanje API-ima i još mnogo toga.
Zaključak
URL je temeljni koncept interneta koji omogućuje jednostavno adresiranje i lociranje resursa. Bez URL-a, ne bismo mogli pristupiti web stranicama, preuzimati datoteke ili koristiti brojne online usluge. URL je postao neizostavan dio naše svakodnevice na internetu.
