Povijest URL-a
URL (Uniform Resource Locator) je standardizirani način označavanja adresa na internetu. Koncept URL-a prvi put je predstavljen 1994. godine od strane Tim Berners-Leea, tvorca World Wide Weba. URL je postao ključan za pretraživanje i pristupanje web stranicama.
Sastav URL-a
URL se sastoji od nekoliko dijelova: protokola, domene, putanje i dodatnih parametara. Protokol označava način komunikacije između web preglednika i web poslužitelja, najčešće se koristi HTTP ili HTTPS. Domena je jedinstveno ime koje identificira web stranicu. Putanja je određeni direktorij ili datoteka na web poslužitelju. Dodatni parametri mogu se koristiti za prenošenje dodatnih informacija.
Primjer URL-a
Jedan primjer URL-a je: https://www.example.com/sadrzaj?parametar=123. U ovom primjeru, HTTPS je protokol, www.example.com je domena, /sadrzaj je putanja, a ?parametar=123 su dodatni parametri.
Upotreba URL-a
URL se koristi za pristupanje web stranicama, preuzimanje datoteka, slanje podataka putem web obrazaca i još mnogo toga. Sve što se nalazi na internetu ima svoju jedinstvenu URL adresu koju korisnici mogu koristiti za pristup sadržaju.
URL i sigurnost
URL također može sadržavati sigurnosne oznake poput HTTPS. HTTPS koristi SSL (Secure Sockets Layer) ili TLS (Transport Layer Security) protokol kako bi osigurao sigurnu komunikaciju između korisnika i web poslužitelja. To je posebno važno prilikom slanja osjetljivih podataka poput lozinki ili kreditnih kartičnih informacija.
Zaključak
URL je ključni koncept na internetu koji omogućava pristupanje web stranicama i resursima. On se sastoji od protokola, domene, putanje i dodatnih parametara. Upotreba URL-a je široka i raznolika, a sigurnost se može osigurati korištenjem HTTPS protokola. URL je temelj modernog internetskog pregledavanja i pristupa sadržaju.
