Povijest Banovine Hrvatske
Banovina Hrvatska bila je autonomna administrativna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije. Osnovana je 1939. godine kao rezultat teritorijalne reorganizacije zemlje. Banovina Hrvatska obuhvaćala je područje današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, dijela Slovenije i manjeg dijela Srbije.
Granice Banovine Hrvatske
Granice Banovine Hrvatske bile su definirane Zakonom o teritorijalnoj podjeli Kraljevine Jugoslavije iz 1939. godine. Na sjeveru je graničila s Kraljevinom Mađarskom, na zapadu s Kraljevinom Italijom, na jugu s Kraljevinom Crnom Gorom, a na istoku s Kraljevinom Jugoslavijom.
Naselja u Banovini Hrvatskoj
Banovina Hrvatska imala je raznoliku populaciju koja je obuhvaćala Hrvate, Srbe, Muslimane, Slovence, Mađare i druge etničke skupine. Najveći gradovi u Banovini Hrvatskoj bili su Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Sarajevo i Ljubljana.
Upravna podjela Banovine Hrvatske
Banovina Hrvatska bila je podijeljena na devet županija: Bjelovarska, Varaždinska, Virovitička, Zagrebačka, Karlovačka, Primorska, Srijemska, Dubrovačka i Ljubljanska županija. Svaka županija imala je svoje upravno središte i vlast.
Raspad Banovine Hrvatske
Nakon početka Drugog svjetskog rata, Banovina Hrvatska prestala je postojati kao administrativna jedinica. Teritorij Banovine Hrvatske podijeljen je između Nezavisne Države Hrvatske, Kraljevine Italije, Kraljevine Mađarske i Kraljevine Jugoslavije. Nakon završetka rata, teritorij Banovine Hrvatske ponovno je bio reorganiziran, a kasnije je postala dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.