Povijest uzgoja kupusa
Kupus je povrće koje se uzgaja već tisućama godina. Prvi tragovi uzgoja kupusa potječu iz drevne Kine, gdje je bio poznat još prije 4.000 godina. Odatle se proširio na različite dijelove svijeta, uključujući Europu i Bliski istok.
Botaničke karakteristike
Kupus pripada porodici krstašica (Brassicaceae) i znanstveno ime mu je Brassica oleracea. Postoji nekoliko sorti kupusa, kao što su bijeli kupus, crveni kupus, kelj i brokula, koji se razlikuju po boji i obliku glavice. Kupus je dvogodišnja biljka, ali se najčešće uzgaja kao jednogodišnja biljka zbog berbe glavica.
Uzgoj i kultivacija
Kupus se uzgaja na različitim vrstama tla, ali najbolje uspijeva na plodnim i dobro dreniranim tlima. Za uspješan uzgoj kupusa potrebno je osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti, vode i hranjivih tvari. Kupus se može uzgajati iz sjemena ili sadnica, a berba se obavlja kada glavice dosegnu željenu veličinu i čvrstoću.
Kulinarstvo i prehrambena vrijednost
Kupus je svestrano povrće koje se koristi u raznim kuhinjama diljem svijeta. Najpoznatiji recepti s kupusom uključuju kiseli kupus, salatu od kupusa, juhu od kupusa i punjeni kupus. Kupus je bogat vitaminima C, K i B6, te mineralima poput kalija, kalcija i željeza. Također, sadrži vlakna koja su važna za probavu i zdravlje crijeva.
Medicinska upotreba
Kupus se tradicionalno koristi u narodnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava. Sok od kupusa smatra se korisnim za liječenje čira na želucu, upalnih stanja crijeva i reumatoidnog artritisa. Također se koristi kao oblog za ublažavanje upalnih i bolnih stanja na koži.
