Samoglasnici i suglasnici
Samoglasnici su zvukovi u jeziku koji se izgovaraju bez prepreke u zračnom toku. Oni se razlikuju od suglasnika koji se izgovaraju s preprekom u zračnom toku. U hrvatskom jeziku, samoglasnici su a, e, i, o, u, dok su suglasnici svi ostali zvukovi.
Fonetska svojstva r-a
R je interesantan zvuk jer ima mogućnost da se ponaša kao samoglasnik ili kao suglasnik, ovisno o kontekstu u kojem se pojavljuje. U hrvatskom jeziku, r je najčešće suglasnik, ali postoji nekoliko slučajeva kada se izgovara kao samoglasnik.
Kada je r samoglasnik?
R je samoglasnik kada se pojavi na početku sloga i kada je ispred njega suglasnik. Na primjer, u riječima ‘krava’ i ‘trava’, r se izgovara kao samoglasnik jer je ispred njega suglasnik (k i t). Ovo je jedan od razloga zašto r može biti zbunjujući za strane govornike koji nisu navikli na ovakvo ponašanje samoglasnika.
Primjeri r-a kao samoglasnika
Pored riječi ‘krava’ i ‘trava’, postoje i druge riječi u kojima se r izgovara kao samoglasnik. Neki primjeri su ‘prst’, ‘vrt’ i ‘mrak’. U ovim riječima, r je samoglasnik jer se pojavljuje na početku sloga i ispred njega je suglasnik.
Razlike između r-a kao samoglasnika i suglasnika
Kada se r izgovara kao samoglasnik, njegov zvuk je produžen i ima tendenciju da se izgovara kao [r:]. Kada se r izgovara kao suglasnik, njegov zvuk je kratki i ima tendenciju da se izgovara kao [r]. Ovo su suptilne razlike koje govornici jezika automatski prepoznaju, ali mogu biti izazovne za strane govornike.
U zaključku
R je zvuk koji može biti samoglasnik ili suglasnik, ovisno o kontekstu u kojem se pojavljuje. Kada je r na početku sloga i ispred njega je suglasnik, izgovara se kao samoglasnik. U suprotnom, izgovara se kao suglasnik. Ova svojstva r-a mogu biti izazovna za strane govornike, ali su važna za pravilno izgovaranje hrvatskog jezika.
