Standardni hrvatski jezik
Standardni hrvatski jezik je službeni jezik Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine te jedan od službenih jezika Europske unije. Razvijen je na temelju štokavskog narječja i temelji se na pravopisnom sustavu koji je utemeljen na fonološkom principu. Standardni hrvatski jezik je standardiziran i reguliran od strane Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Regionalne varijante
Unutar hrvatskog jezičnog prostora postoje regionalne varijante koje se razlikuju po izgovoru, vokabularu i gramatici. Najpoznatije regionalne varijante su kajkavski, čakavski i štokavski. Kajkavski se govori u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, čakavski na primorju i otocima te štokavski na većem dijelu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Vanjski utjecaji
Hrvatski jezik je tijekom povijesti bio izložen raznim vanjskim utjecajima. Utjecaji su došli iz raznih jezika, uključujući latinski, njemački, talijanski, turski i mađarski. Ovi utjecaji su ostavili tragove u hrvatskom jeziku kroz posuđenice, izraze i gramatičke konstrukcije.
Jezična politika
Hrvatska jezična politika ima za cilj očuvanje i promicanje hrvatskog jezika kao nacionalnog identiteta. Kroz jezične institucije kao što su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, provode se istraživanja, standardizacija jezika i promocija jezične kulture.
Poznati hrvatski jezikoslovci
Hrvatski jezik je važan dio hrvatskog kulturnog identiteta. Standardni hrvatski jezik služi kao jezik komunikacije u institucijama i medijima, dok regionalne varijante čuvaju bogatstvo jezične raznolikosti. Kroz jezičnu politiku i istraživanja, hrvatski jezik se održava i razvija kako bi zadovoljio potrebe suvremenog društva.
