Podjela rečeničnih članova
Rečenični članovi su gramatičke jedinice koje čine rečenicu. U hrvatskom jeziku, rečenični članovi mogu biti podijeljeni na dva osnovna tipa: subjekt i predikat.
Subjekt
Subjekt je rečenični član koji označava osobu, živo biće ili stvar koja vrši radnju ili se nalazi u određenom stanju. Subjekt odgovara na pitanja ‘Tko?’ ili ‘Što?’ u rečenici. Na primjer, u rečenici ‘Marko čita knjigu’, subjekt je ‘Marko’.
Predikat
Predikat je rečenični član koji označava radnju, stanje ili svojstvo subjekta. Predikat odgovara na pitanja ‘Što radi subjekt?’ ili ‘Kakav je subjekt?’ u rečenici. U rečenici ‘Marko čita knjigu’, predikat je ‘čita knjigu’.
Ostali rečenični članovi
Osim subjekta i predikata, postoje i drugi rečenični članovi koji dopunjuju ili modificiraju značenje rečenice. To su objekt, atribut, dopuna, priložna oznaka i uvjet.
Objekt
Objekt je rečenični član koji označava osobu, živo biće ili stvar na koju se radnja odnosi. Objekt odgovara na pitanja ‘Koga?’ ili ‘Što?’ u rečenici. Na primjer, u rečenici ‘Marko čita knjigu’, objekt je ‘knjigu’.
Atribut
Atribut je rečenični član koji opisuje ili daje dodatne informacije o subjektu u rečenici. Atribut odgovara na pitanja ‘Kakav?’ ili ‘Koji?’ u rečenici. U rečenici ‘Marko je visok’, atribut je ‘visok’.
Dopuna
Dopuna je rečenični član koji dopunjuje značenje glagola u rečenici. Dopuna odgovara na pitanja ‘Kome?’ ili ‘Čemu?’ u rečenici. Na primjer, u rečenici ‘Marko je postao učitelj’, dopuna je ‘učitelj’.
Priložna oznaka
Priložna oznaka je rečenični član koji označava mjesto, vrijeme, način, uzrok ili svrhu radnje u rečenici. Priložna oznaka odgovara na pitanja ‘Gdje?’, ‘Kada?’, ‘Kako?’, ‘Zašto?’ ili ‘Radi čega?’ u rečenici. U rečenici ‘Marko čita knjigu u parku’, priložna oznaka je ‘u parku’.
Uvjet
Uvjet je rečenični član koji uvjetuje ili ograničava radnju u rečenici. Uvjet odgovara na pitanje ‘Pod kojim uvjetom?’ u rečenici. Na primjer, u rečenici ‘Ako bude sunčano, otići ćemo na izlet’, uvjet je ‘Ako bude sunčano’.
