Aramejski jezik
Novi zavjet, drugi dio kršćanskog kanona, napisan je na više jezika. Jedan od tih jezika je aramejski. Aramejski je bio široko korišten jezik u vrijeme Isusa Krista i njegovih sljedbenika. Neki dijelovi Novog zavjeta, kao što su neki Isusovi izrazi i molitve, zabilježeni su upravo na aramejskom jeziku.
Grčki jezik
Glavnina Novog zavjeta napisana je na grčkom jeziku. Grčki je bio međunarodni jezik u to vrijeme i bio je široko rasprostranjen u Mediteranu. To je jezik kojim su se koristili pisci Novog zavjeta kako bi prenijeli poruke kršćanskim zajednicama u Grčkoj i drugim dijelovima Rimskog Carstva.
Hebrejski jezik
Manji dio Novog zavjeta, posebno neki citati iz Starog zavjeta, napisan je na hebrejskom jeziku. Hebrejski je bio jezik židovskog naroda i bio je važan za očuvanje i prenošenje njihove vjerske tradicije.
Latinski jezik
U kasnijim razdobljima, nakon širenja kršćanstva na područje Rimskog Carstva, neki dijelovi Novog zavjeta bili su prevedeni na latinski jezik. Latinski jezik bio je jezik Rimskog Carstva i kasnije je postao liturgijski jezik u Katoličkoj Crkvi.
Zaključak
Novi zavjet je napisan na nekoliko jezika, s naglaskom na aramejski, grčki, hebrejski i latinski jezik. Svaki od tih jezika igrao je važnu ulogu u prenošenju kršćanske vjere i poruka koje su se nalazile u Novom zavjetu. Raznolikost jezika odražava širinu i raznolikost kršćanske zajednice te je doprinijela širenju kršćanstva diljem svijeta.
