Povijest i definicija
Kvocijent inteligencije, poznat i kao IQ, je numerička mjera koja se koristi za procjenu intelektualnih sposobnosti pojedinca. Koncept kvocijenta inteligencije prvi put je predložen u ranom 20. stoljeću, a danas je postao standardna metoda za mjerenje inteligencije.
Kako se izračunava
Kvocijent inteligencije se izračunava na temelju rezultata standardiziranih testova inteligencije. Najpoznatiji test inteligencije je Wechslerov test koji se sastoji od različitih sekcija koje mjere verbalne, perceptivne i radne sposobnosti.
Interpretacija rezultata
Kvocijent inteligencije se interpretira u odnosu na opću populaciju. Prosječni IQ iznosi 100, a standardna devijacija je 15. To znači da većina ljudi ima IQ između 85 i 115. Osobe s IQ-om iznad 130 smatraju se iznimno inteligentnima, dok se osobe s IQ-om ispod 70 smatraju intelektualno ometenima.
Kritike kvocijenta inteligencije
Kvocijent inteligencije je bio predmet kritika zbog svoje ograničenosti u mjerenju svih aspekata ljudske inteligencije. Neki smatraju da je IQ samo jedan od mnogih faktora koji utječu na inteligenciju i da ne može potpuno odražavati nečije stvarne sposobnosti.
Primjena u svakodnevnom životu
Kvocijent inteligencije se često koristi u obrazovnom sustavu za procjenu dječje intelektualne sposobnosti i određivanje potreba za dodatnom podrškom. Također se koristi u regrutaciji i selekciji kadrova u mnogim poslovnim organizacijama.
Zaključak
Kvocijent inteligencije je važan koncept koji se koristi za mjerenje intelektualnih sposobnosti pojedinca. Iako ima svoje ograničenosti, IQ je i dalje koristan alat za razumijevanje ljudske inteligencije i njezine primjene u različitim sferama života.
