Povijest
Urea je organsko jedinjenje koje je prvi put sintetizirano 1828. godine od strane njemačkog hemičara Friedricha Wöhlera. Ova sinteza je bila značajna jer je pokazala da organske supstance mogu biti proizvedene iz neorganskih materijala.
Svojstva
Urea je bezbojni kristalni prah koji je vrlo topljiv u vodi. Ima karakterističan blagi miris koji je ponekad opisan kao miris amonijaka. Urea je također higroskopna, što znači da može apsorbirati vlagu iz okoline.
Primjena
Urea ima široku primjenu u industriji. Najpoznatija je kao sastojak u gnojivima, gdje se koristi kao izvor dušika za biljke. Također se koristi u proizvodnji plastike, lijekova, kozmetike i deterdženata. U medicini, urea se koristi za dijagnozu i liječenje određenih stanja, uključujući bubrežnu bolest i poremećaje metabolizma dušika.
Značajnost
Urea je jedno od najvažnijih dušičnih jedinjenja u prirodi. Ona igra ključnu ulogu u ciklusu azota, gdje se pretvara u amonijak i izlučuje putem urina kod sisavaca. Ova eliminacija dušika je važna za održavanje ravnoteže u tijelu.
Ekologija
Urea također ima utjecaj na okoliš. Kada se koristi kao gnojivo, može doprinijeti zagađenju voda ako se ispire iz polja i dospijeva u vodne tokove. Međutim, kada se pravilno koristi, urea može biti efikasan izvor dušika za biljke, smanjujući potrebu za drugim oblicima gnojiva koji mogu biti štetni za okoliš.
