Povijest Toranja u Pizi
Toranj u Pizi, poznat i kao Zvonik katedrale u Pizi, jedna je od najpoznatijih građevina u Italiji. Izgradnja toranja započela je 1173. godine, ali već pri gradnji prvog kata primijećena je blaga naginjanja. Toranj je bio namijenjen da bude vertikalno uspravan, ali njegova konstrukcija i tlo na kojem se nalazi doveli su do njegove karakteristične naginjanja.
Uzroci naginjanja
Glavni uzrok naginjanja Toranja u Pizi leži u mekom tlu na kojem je izgrađen. Grad Piza nalazi se na močvarnom tlu koje se sastoji od ilovače, pijeska i gline. To meko tlo nije bilo dovoljno čvrsto da podupre težinu toranja, što je rezultiralo postupnim naginjanjem.
Arhitektonske poteškoće
Arhitektonski problemi također su pridonijeli naginjanju Toranja u Pizi. Tijekom izgradnje, temelji su položeni na premalu dubinu, a konstrukcija je započela bez odgovarajućeg planiranja. Toranj je izgrađen s osnovnim ciljem da bude visok i impozantan, ali njegova visina i težina nisu bili usklađeni s okolišem u kojem je izgrađen.
Mjere za očuvanje
Od otkrića naginjanja, poduzete su brojne mjere kako bi se očuvao Toranj u Pizi. Prva intervencija dogodila se već nakon izgradnje prvog kata, kada su dodani dodatni slojevi kako bi se pokušalo ispraviti naginjanje. Kasnije su izgrađeni i drugi katovi s dodatnim prilagodbama kako bi se održala stabilnost tornja.
Trenutno stanje
Danas, Toranj u Pizi naginje pod kutom od otprilike 3,99 stupnjeva. Visina tornja je oko 55 metara na najvišoj točki, dok je na najnižoj točki visina oko 55,86 metara. Bez obzira na svoje naginjanje, Toranj u Pizi postao je simbol grada i jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija u Italiji.
Zaključak
Toranj u Pizi je kriv zbog kombinacije mekog tla na kojem se nalazi, arhitektonskih poteškoća i nedostatka planiranja. Unatoč svojoj naglašenoj naginjanju, Toranj u Pizi ostaje izniman primjer arhitekture i jedan od najpoznatijih spomenika u svijetu.
