Politika Srbije
Srbija je odlučila ne braniti Krajinu iz nekoliko političkih razloga. Prvo, nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1991. godine, Srbija je bila suočena s velikim izazovima. Vođeni unutrašnjim političkim previranjima i ekonomskom krizom, srpski lideri nisu bili spremni za vojnu intervenciju u Krajini.
Međunarodni pritisak
Drugi razlog zbog kojeg Srbija nije branila Krajinu je međunarodni pritisak. Međunarodna zajednica, uključujući Sjedinjene Američke Države i Europsku uniju, jasno je stavila do znanja da neće tolerirati vojnu intervenciju u Krajini. Srbija je bila suočena s mogućnošću sankcija i izolacije ako bi se umiješala u konflikt.
Strategijski razlozi
Treći razlog je bio strategijske prirode. Srbija je procijenila da nije u njezinom interesu dugoročno se angažirati u ratu u Krajini. Umjesto toga, srpski lideri su se fokusirali na očuvanje teritorijalne cjelovitosti glavnog dijela Srbije, kao i na stabilizaciju situacije na Kosovu.
Slabljenje Krajine
Konačno, s vremenom je postalo sve jasnije da je Krajina sve više oslabljena unutarnjim nesuglasicama i nedostatkom podrške srpske dijaspore. Srbija je procijenila da bi vojna intervencija u Krajini bila neodrživa i da bi mogla dovesti do većeg gubitka teritorija i resursa.
Unatoč tome što Srbija nije branila Krajinu, to ne znači da su srpski lideri bili ravnodušni prema sudbini srpskog stanovništva u tom području. Mnogi Srbi iz Krajine su izbjegli u Srbiju tijekom vojne operacije Oluja 1995. godine, a Srbija je pružila humanitarnu i političku podršku izbjeglim Srbima.
Ukratko, politički, međunarodni, strategijski i unutarnji faktori su igrali ključnu ulogu u odluci Srbije da ne brani Krajinu tijekom ratnih sukoba devedesetih godina. Ova odluka nije bila bez posljedica, ali je odražavala složenu situaciju s kojom se Srbija suočila u to vrijeme.
