Komunalno vlasništvo
U mnogim slučajevima, zemljište koje se nalazi oko zgrade smatra se komunalnim vlasništvom. To znači da je zemljište u vlasništvu lokalnih vlasti ili općine, a ne pojedinca ili organizacije koja koristi zgradu. Ovo je česta praksa u urbanim područjima gdje se zgrade nalaze u blizini javnih prostora poput parkova ili prometnica. Komunalno vlasništvo osigurava da svi građani imaju pristup i korist određenom prostoru.
Privatno vlasništvo
U nekim slučajevima, zemljište oko zgrade može biti u privatnom vlasništvu. To znači da vlasnik zgrade također posjeduje i zemljište na kojem se zgrada nalazi. Ovo je često u slučajevima pojedinačnih kuća ili manjih poslovnih zgrada. Vlasnik ima kontrolu nad korištenjem tog zemljišta i može odlučiti kako će ga koristiti. U nekim slučajevima, privatno vlasništvo može biti ograničeno određenim pravilima ili propisima koji reguliraju korištenje zemljišta.
Zakup i najam
U drugim situacijama, zemljište oko zgrade može biti u zakupu ili najmu. To znači da vlasnik zgrade iznajmljuje ili daje u zakup zemljište drugoj strani. Ova praksa je česta u slučajevima većih poslovnih zgrada ili stambenih kompleksa. Zakupac ili najmoprimac ima pravo koristiti zemljište u skladu s uvjetima ugovora o zakupu ili najmu. Vlasnik zgrade zadržava vlasništvo nad zemljištem, ali daje pravo korištenja drugoj strani.
Državno vlasništvo
U nekim slučajevima, zemljište oko zgrade može biti u vlasništvu države. To se često događa kada se zgrada nalazi na državnom ili javnom prostoru poput nacionalnih parkova ili vojnih baza. Državno vlasništvo osigurava da se zemljište koristi u skladu s državnim propisima i smjernicama. Ova vrsta vlasništva često zahtijeva posebne dozvole ili odobrenja za korištenje zemljišta.
Zaključak: Vlasništvo zemljišta oko zgrade može biti u komunalnom, privatnom, zakupnom/najamnom ili državnom vlasništvu. Ovisno o situaciji, različite strane imaju prava i odgovornosti u vezi s korištenjem tog zemljišta.
