Definicija tevhida
Tevhid je osnovni koncept u islamskoj teologiji koji se odnosi na vjerovanje u jedinstvo Boga. Riječ ‘tevhid’ potječe od arapskog korijena ‘w-h-d’, što znači ‘jedan’. U širem smislu, tevhid se odnosi na vjerovanje u jednog, jedinstvenog Boga, bez ikakvih partnera ili sudruga.
Različiti aspekti tevhida
Tevhid se može podijeliti na tri osnovna aspekta: tevhid ar-rububijje, tevhid al-uluhiyye i tevhid al-asma’ wa-sifat.
Tevhid ar-rububijje
Tevhid ar-rububijje se odnosi na vjerovanje u jedinstvo Boga u Njegovom stvaranju, održavanju i upravljanju svemirom. To znači da se vjeruje kako je Bog jedini tvorac svih stvari, jedini koji ima kontrolu nad svime i jedini koji održava sve u postojanju.
Tevhid al-uluhiyye
Tevhid al-uluhiyye se odnosi na vjerovanje u jedinstvo u obožavanju Boga. To znači da se vjeruje kako samo Bog zaslužuje da bude obožavan, a da nema drugih božanstava ili objekata vrijednih obožavanja. Ovaj aspekt tevhida naglašava važnost ispravnog vjerovanja i prakse u odnosu na Boga.
Tevhid al-asma’ wa-sifat
Tevhid al-asma’ wa-sifat se odnosi na vjerovanje u jedinstvo Božjih imena i osobina. To znači da se vjeruje kako Bog ima jedinstvena imena i osobine koje ga razlikuju od stvorenja, te da nijedno stvorenje ne može imati iste atribute kao Bog.
Značaj tevhida
Značaj tevhida u islamu je ogroman. Tevhid je temeljni koncept koji oblikuje vjerovanje i praksu muslimana. On služi kao osnova za pravilan odnos prema Bogu, drugim ljudima i svijetu oko nas. Vjerovanje u tevhid oslobađa muslimane od idolopoklonstva i pomaže im da žive u skladu sa moralnim i etičkim principima islama.
Zaključak
Tevhid je osnovni koncept u islamu koji se odnosi na vjerovanje u jedinstvo Boga. On obuhvaća vjerovanje u jedinstvo u Božjem stvaranju, obožavanju i atributima. Tevhid je od velikog značaja za muslimane jer im pomaže da žive u skladu sa islamom i da razviju pravilan odnos prema Bogu i svijetu oko sebe.
